[hana-code-insert name=’adsense’ /]
Nemijesanje u djecje sukobe cesto je jedini nacin za trajan mir. Rivalstvo medju bracom i sestrama nije nista zbog cega bi se roditelji trebali pretjerano zabrinjavati. Natjecateljski se duh odrazava u svakoj zdravoj obitelji, a samo u zajednici u kojoj je mnogo stresa braca i sestre stite jedni druge pa se zato ni ne svadjaju.
No iako su sukobi pozitivni, roditelje mogu dovesti na rub zivcanog sloma ako ne uspiju uspostaviti red. Katkad ih je dobro ostaviti da razmirice rijese medju sobom, no cesto je potrebno djelovati i pritom ih nauciti zasto se nije dobro svadjati. Zabrane su dugorocno djelotvorne jedino ako se pritom djecu sto i nauci. Primjerice, ako se djeca svjadjaju ciji je red na igranje igrice, a nemoguce ga je utvrditit, recite im da nije vazno tko je u pravu te da se pogresno svadjati. Nakon sto im zabranite da se igraju dok se ne pomire i sami ne pronadju rjesenje, iznenadit ce spremnoscu na rjesavanju sukoba.
Nije vazno tko je kriv. Nema smisla pocinjati istragu o tome tko je poceo svadju, nego pronadjite kompromis koji ce biti dobar za sve.